Rani dani

Osnivanjem Vaterpolo kluba »Jadran«, 18. svibnja 2001. godine u Kostrenu se četvrti put vratilo vaterpolo. Nažalost, ovaj vodeni sport danas djeluje u istim, možda još i gorim uvjetima nego u vremenu kada su se prije više od 70 godina po prvi puta u Žurkovu spojili more, čovjek i lopta. Vaterpolo se u kostrenskom moru igra svega pet mjeseci, točnije od kraja svibnja do kraja rujna, odnosno sve dok njegova temperatura ne padne ispod 19 stupnjeva Celzijusovih. Ostalo vrijeme Kostrenjani gostuju trenirajući na plivalištu na Kantridi, ili pak odlaze na vikende po Istri gdje treninge odrađuju u hotelskim bazenima. Usprkos problemima koji dolaze sa svih strana, entuzijazam ne napušta igrače i članove kluba, a najmanje njegova predsjednika Ljubomira Paškvana koji se itekako trudi da vaterpolo, sada kada se ponovo vratilo, u Kostreni i ostane.
– Najljepše doba vaterpola u Kostreni bilo je tridesetih godina prošlog stoljeća kada je Sportski klub »Jadran« u kontinuitetu djelovao punih deset godina. Sve je počelo 1924. godine osnivanjem plivačkog kluba u sklopu kojega se 1930. godine razvilo i vaterpolo. Klub se ugasio 1939. godine, odnosno početkom II. Svjetskog rata, a tadašnji glavni animator plivanja i vaterpola bio je Davor Perović. Kostrena je tada dala nekoliko istaknutih plivača, ali su oni svi redom prelazili u redove »Viktorije«, plivačkog kluba sa Sušaka. Što se pak vaterpola tiče, Kostrena je tada imala odlične golmane Franića Paškvana i Tiha Vrha te igrače Ruda i Slavka Paškvana, braću Ivicu, Srećka i Viktora Vičića, Božu Suzanića, Viktora Mažera i Radovana Bašića, a suci su tada bili Davor Perović, Joco Janković i Dario Krtica. Uglavnom, u godinama prije II. Svjetskog rata vaterpolo je uz nogomet u Kostreni bio najpopularniji sport, a često se igrala i takozvana »hazena«, oblik rukometa na otvorenim, travnatim, igralištima čije su ekipe bile sastavljene od 9 igrača, prisjeća se Ljubomir Paškvan velikih dana kostrenskog vaterpola kada su »Jadranaši« igrali ligu s »Orijentom« sa Sušaka, »CPK-om« iz Crikvenice i klubom iz Novog Vinodolskog. Dolazili su ovdje i plivači i vaterpolisiti jake »Viktorije«, te gosti iz Karlovca i Zagreba koje su Kostrenjani dobili s 5:2, odnosno 6:4.

»Pomorac« zaslužan za drugi povratak

Koliko su Kostrenjani veliki sportaši i koliko se u Kostreni njeguju svi sportovi govori i povijesna činjenica da su za drugi povratak vaterpola u Žurkovo zaslužni nogometaši »Pomorca«. Oni su bili i plivači riječkog »Primorja«, a u uvali
Žurkovo ponovo su zaigrali vaterpolo utakmicu 1953. godine vrsni plivači Želimir Perović, Ante Sušlić, Đuka i Fedor Suzanić, Brane Žburin, Ante Smeraldo, Ivo Vranić, Vjekoslav Bakašun i Aldo Grdaković. Igrali su oni neslužbene lige sa sličnim klubovima, međutim, druga kostrenska vaterpolo priča trajala je svega četiri godine. Opet, treći put, vaterpolo se u Kostreni nešto malo igrao sedamdesetih i osamdesetih godina, i to tako što je VK »Burin« u Žurkovu organizirao svoje treninge i odigravao utakmice. Tada su u ovom sportu vrlo aktivni bili Iko Blažina i Ivo Rubeša, a nešto kasnije Damir Radonić.
Dvadeset godina poslije njihovih vaterpolskih priča, u svibnju 2001. godine dogodio se četvrti pokušaj povratka ovoga sporta u Kostrenu koji srećom traje i danas. Uspoređujući prvu i četvrtu generaciju vaterpolista, predsjednik kluba Ljubomir Paškvan ističe brojne sličnosti u uvjetima rada te dodaje da je žalosno da nakon sedamdeset godina i današnja mladež mora raditi isto kao i njihovi nonići.
– I danas, kao i nekada, prije svakog treninga moramo pripremiti teren, ograditi ga, postaviti polja i golove, kasnije ih spremiti. No, nama je teže jer su prije sportaši imali veliku podršku svih kojih su se okolo terena zatekli u trenutku treninga ili utakmice. Navijalo se i s kopna i s mora, često su se za vrijeme utakmica znale oko terena načičkati barke s kojih se bodrilo igrače. Sada nije tako, u Žurkovo dolaze neki drugi kupači koji nam svakodnevno uništavaju golove, konopce, preplivavaju po terenu dok treniramo, bune se jer špricamo. Tri duge godine se natežemo s nekima od njih, neki pak sidre svoje barke na polju za treniranje, a dogodilo se čak da je jedan ribe lovio puškom dok smo trenirali, nabraja brojne probleme Paškvan.

Plivalište u uvali Žurkovo

Barem kratkoročno, rješenje problema vaterpolista Kostrene nazire se u izgradnji dijela rive na istočnoj obali u Žurkovu gdje bi klub ogradio prostor za treniranje i tako stvorio kvalitetnije uvjete za bavljenje ovim sportom. Zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole za radove na rivi podnesen je u srpnju, a očekuje se da će dozvola stići svakog dana. Radovi predviđaju betnoiranje dijela rive, postavljanje sezonskog kontejnera u kojeg bi se mogao spremati inventar kluba, a budući da je planom uređenja Žurkova predviđeno da se ovdje izgradi lukubran, može se reći da će »Jadran« zaliti prvi beton na putu do novog kostrenskog lukobrana. Vrijednost investicije uređenja vaterpolo plivališta je oko 550 tisuća kuna, a prema riječima Paškvana 250 tisuća osigurala je Općina Kostrena, dio će dati klub uz pomoć sponzora, a dio bi mogao doći i od Primorsko-goranske županije kod koje se VK »Jadran« kandidirao za sredstva za poticanje društvenih potreba u sportu. Plan je ovdje odigravati utakmice i trenirati, dok to naravno vremenski uvjeti dozvoljavaju, te organizirati popularnu takozvanu »divlju ligu« vaterpola koja je već vrlo popularna u Dubrovniku, a velike poklonike stekla je i u Opatiji. Paškvan dodaje da će plivalište biti otvoreno za sve one koji se i dalje budu htjeli ovdje dolaziti kupati i sunčati, ali s naglaskom na one dobronamjerne kojima neće smetati djeca koja se uče prvim vaterpolskim vještinama.

Unatoč uvjetima dobri rezultati

Mladi Kostrenjani jako vole ovaj sport, reći će njihov trener Šime Mišurac, a kada bi uvjeti za rad bili adekvatniji i rezultati, koji nisu loši, sigurno bi bili bolji. Zbog toga što današnji propisi ne dozvoljavaju da se službene utakmice igraju u moru, VK »Jadran« domaćin postaje u gostima, odnosno ljeti na morskom plivalištu u Crikvenici, a zimi na Kantridi.
– Vaterpolo se počinje trenirati s 10 ili 12 godina, ali nažalost mi toga uzrasta nemamo jer tako mala djeca ne mogu izdržati treninge u moru. Zato je naš najmlađi uzrast od 13 – 14 godina, a i oni se, kada je more hladnije, znaju razboliti, pa izgubimo ekipu. Usprkos svemu, naši kadeti i mlađi juniori prošle godine osvojili su prvo mjesto u II. ligi sjever koja pokriva područje od Šibenika do Istre. To je zaista veliki uspjeh jer ovu ligu igraju klubovi kojima su seniori već 10 godina jaki drugoligaši – »CPK«, »Pula« i »Delfin« iz Rovinja. Problema imamo kod sastavljanja juniorske i seniorske ekipe, još nismo izgradili dovoljno igrača, a ne želimo ih dovoditi sa strane jer je politika kluba da stvori svoju, originalnu ekipu na temelju svojeg podmlatka. Želimo da vaterpolo u Kostreni uhvati korijene igramo na dugoročan razvoj ovog sporta. Eto, prve godine imali smo 50 članova, a samo zbog loših uvjeta došlo je do osipanja jer roditelji jednostavno nisu htjeli dovoditi svoju djecu na treninge. Često ne samo zbog hladnog mora i vremenskih uvjeta već i zbog gužve na ovom kupalištu, kada ovdje nastaje jednostavno pravi krakljanac, kazuje Mišurac. Ipak, Kostrenjani treniraju, svojski se trude i nastoje ustrajati u svojoj želji da ovaj puta vaterpolo u Kostreni ostane, pusti korijene i zaživi iskreno kao što je to bilo i prije punih sedamdeset godina.