Primarni cilj ulaska među šest ekipa je ispunjen, no naš put do 3. mjesta na tablici nije bio ni približno jednostavan kao što se čini.
Prva utakmica je ujedno i ona koju najčešće spominjemo (“Trebali smo to dobit’, vidi di bi sad bili”). Poraz od ekipe Zagreba na domaćem terenu 15:12. Nesloga u ekipi i loša taktika dovela nas je do čak 15 primljenih pogodaka i 3 gola zaostatka. Igra koju smo pokazali nikako nije slutila na dobro.
U 2. kolu – obrat! Već smo bili u rubrici “iznenađenje kola”. Pobjeda u Dubovniku protiv dobre ekipe Bellevuea 10:9. Cijelu utakmicu odigrali smo baš kako je dogovoreno u svlačioni i unatoč tome što smo bili nepotpuni (i uz isključenje Popovića s pravom zamjene u 3. četvrtini) te umoru od dugog puta ostvarili dobar uspjeh. Slijedio je zabavan desetosatni povratak u Rijeku…
3. kolo i opet razočaranje… Delfini iz Rovinja bili su bolji 13:11. Izmišljali smo razne taktike u obrani i napadu tokom utakmice, ali ništa nije upalilo. Mnoštvo individualnih, a i ekipnih grešaka u obrani rezultiralo je (ponovo) velikim brojem primljenih pogodaka.
4. kolo – Kao da loš score iz prva tri kola nije bio dovoljan, putujemo na gostovanje kod uvjerljivo najjače ekipe prvenstva – Adriatica iz Šibenika. Nažalost, očekivani poraz 16:10. Nakon početnog vodstva od 0:2 ništa više nismo pokazali i unatoč napadački raspoloženim Brali i Gudiću (svaki po 4 gola) i solidnom Krolu (2 obranjena peterca i nekoliko kontri) izgledalo je to jako loše.
U 5. kolu u goste nam je došao “okrnjeni” KPK. Napokon lakša utakmica i pobjeda 12:7.
6. kolo – Slijedilo je uvijek teško gostovanje u Makarskoj. Galeb nam je ovaj put dobro vratio za našu prošlogodišnju pobjedu u gostima i “uvalio” nam čak 15 komada. Utakmicu je najbolje bilo što prije zaboraviti.
Pogled na tablicu uopće ne sluti na dobro, ali ima još nade…
7. kolo – uvijek zanimljiv lokalni derbi s Opatijom i POBJEDA! Nije bilo lako. Dobro pripremljena taktika i zajedništvo ekipe dovelo nas je do 10:7. Za gledatelje vjerojatno nezanimljivo drugo poluvrijeme i naše čuvanje rezultata, ali nama itekako bitna pobjeda s kojom vraćamo samopouzdranje, a i nade u prolazak među 6.
Nakon Opatije odrigrali smo trening utakmice protiv Trsta i Olimpije koje su nam sigurno pomogle da dignemo nivo igre, “vidimo gdje smo” i dogovorimo taktiku za dalje.
8. kolo – lako gostovanje u Slavonskom Brodu protiv Osijeka i pobjeda čak 22:6. Svi igrači dobili su priliku pokazati se, a trener Šunjić je sve to pratio kako bi mogao znati na koga računati ubuduće.
9. kolo i treća pobjeda u nizu. 7 igrača Salone (koliko ih je stiglo u Rijeku) nije moglo puno pokazati protiv ovakvog Jadrana u uzletu.
10. kolo – putujemo u Šibenik i čitamo sastav istoimene ekipe protiv koje igramo – nepoznanica. Nismo znali što očekivati, a naletili smo na solidan otpor. Iako smo već u 2. četvrtini pokazali kako smo digli formu (poluvrijeme 4:7) domaćin je konstantno prijetio, ali nije nas uspio dostići. Popović je bio izuzetno dobro raspoložen i tako pokrenuo ostatak ekipe – čak 5 njegovih golova. Domaćini ponovo nisu uspjeli zabiti niti jedan od dva peterca (Šibenčani : Krolo – 0 : 4).
Iz utakmice u utakmicu igramo sve bolju obranu i “ginemo” jedan za drugoga što nam donosi povoljne rezultate. Na kraju pobjeda 9:13.
11. kolo – izuzetno teška pobjeda protiv Zadra 10:8 (a nije trebalo tako biti). Nakon poluvremena i vodstva od 2 razlike gosti nas polako stižu, te u zadnjoj četvrtini dolazi do velike nervoze u ekipi i vodstva Zadra 7:8. Takoreći, sami smo si zabijali golove i gubili već dobivenu utakmicu. Ipak, uspjevamo se nekako smiriti i dogovoriti, igramo što nam je trener Šunjić naredio i to rezultira pobjedom!
12. kolo – šesta pobjeda zaredom! U gostima kod Siscije utakmica je tekla lakše od očekivanog. Cuomo i Brala zabijali su sa svih strana, a obrana je funkcionirala vrlo dobro (iznimka: ponovo je prošla jedna kontra :)).
Nakon utakmice zasluženo smo proslavili ulazak među prvih 6, te se kasno (ili rano?) vratili u Rijeku.
ZAKLJUČAK o prvom dijelu sezone je možda subjektivan zbog igračke pozicije autora teksta, ali dojam je da smo boljom i discipliranijom obranom i pravovremenim zatvaranjem kontri postigli i pozitivne rezultate. Možda nam je u početku i nedostajalo trening utakmica da se posložimo u ovakvom sastavu, ali najbitnije je da smo uspjeli i ostvarili cilj.
Što sada? NAPAD NA MEDALJU!
…… – Jadran privak!