S Dejanom Perišićem, glavnim tajnikom Vaterpolskog saveza Srbije i najmlađim članom LEN TWPC-a (Tehnički odbor za vaterpolo), razgovarali smo o stanju u europskom vaterpolu, odnosima dvaju saveza, te o regionalnoj ligi. Perišić je ujedno komentirao i posljednje uspjehe hrvatskog vaterpola kao i pokušaje istočnih nam susjeda da, pored Partizana, stvore barem još jedan klub na europskom nivou.
Kako se osjećate kao (daleko) najmlađi član LEN TWPC-a, među ljudima s dugogodišnjim iskustvom, od kojih su koji su neki gotovo dvostruko stariji od Vas?
U startu sam imao pozitivne okolnosti jer sam, ustvari, sve članove TWPC-a poznavao od ranije. Upoznao sam ih kao igrač, kasnije kao delegat Partizana na međunarodnim utakmicama i kao team leader reprezentacije Jugoslavije. Kod svih sam naišao na vrlo dobar prijem i njihovu spremnost da mi u svakom segmentu novog posla pomognu. Nikakav otpor niti odbojnost nisam osjetio, a u svakom trenutku se trudim ozbiljnim pristupom opravdati to povjerenje.

Vidite li napredak u europskom vaterpolu u posljednje tri godine od kada ste član LEN TWPC-a?
Ono što moram primijetiti je da se sada puno više pažnje posvećuje samoj organizaciji, promociji natjecanja. Također, u eurokupove u muškoj, a osobito u ženskoj konkurenciji uključen je puno veći broj klubova nego prije i zbog toga je sustav natjecanja tome i prilagođen. Kada je riječ o natjecanjima reprezentativnih vrsta, mislim da najbolji odgovor na pitanje daje broj samih reprezentacija koje su uključene u sustav kvalifikacija za Europsko prvenstvo u svim uzrasnim kategorijama; i u muškoj i u ženskoj konkurenciji. Shodno tome od 2008. godine uvedena je još jedna uzrasna kategorija tzv. U-20.

Što učiniti za popularizaciju vaterpola?
Za popularizaciju i podizanje kvalitete vaterpola neophodno je iskoristiti sve marketinške resurse i pronaći put i način kroz te i druge aktivnosti da se vaterpolska pravila još više približe i pojasne običnim gledateljima. To nije nimalo lak posao uzimajući u obzir specifičnost sredine u kojoj se vaterpolo igra. U skladu s time, treba uskladiti sustav natjecanja i u nacionalnim prvenstvima, eurokupovima i u programu rada nacionalnih reprezentacija.

Što se trenutno događa u srpskom vaterpolu i kada ćete dobiti još jedan klub osim Partizana?
Na osnovu svega što je očigledno u posljednje vrijeme, činjenica je da je raspad bivše Jugoslavije, a potom i SiCG ostavio velike posljedice na vaterpolo klubove u Srbiji. Pritom ne treba zaboraviti i trenutnu materijalnu situaciju. Na osnovu svega spomenutog rezultat je da nam veliki broj reprezentativaca igra u inozemstvu dok su se klubovi u Srbiji snalazili kako su mogli i umjeli. Zapaženi rezultati u mlađim kategorijama dolazili su isključivo zahvaljujući programu Stručnog savjeta VSS i trenerima koji su radili s tim selekcijama. Slobodno mogu reći kako je vaterpolo u Srbiji opstao, s izuzetkom Partizana, zahvaljujući velikom radu Stručnog savjeta VSS i trenera u klubovima. Kad kažem s izuzetkom Partizana, smatram da je Partizan jedan vrhunski organiziran klub u kojem se točno zna što je čiji posao. Na osnovu plana i programa koji se sad provodi od strane Stručnog savjeta VSS, jedan od prioriteta je podizanje kako organizacijski tako i stručno, vaterpolskih klubova u Srbiji, a to se prije svega odnosi na Crvenu zvezdu i Vojvodinu, a potom i na ostale klubove.

Kakva je suradnja s Hrvatskim vaterpolskim savezom?
Suradnja između naša dva saveza je od početka bila obostrano pozitivna. O tome svjedoči i velik broj zajedničkih priprema mlađih nacionalnih selekcija kao i seniora u muškoj i ženskoj konkurenciji. Kao dokaz koji potvrđuje ove činjenice naveo bih i pismo VS SiCG iz 2003. nakon kazne LEN-e Hrvatskom vaterpolskom savezu nakon finala Europskog prvenstva u Kranju, u kojem VS SiCG obavještava LEN kako smatra da je kazna prestroga obzirom da HVS nije mogao spriječiti nemile događaje. Sigurno će i narednom periodu suradnja jačati kako kroz zajedničke programe reprezentacija tako i kroz klubove.

Možete li prokomentirati posljednje uspjehe hrvatskog vaterpola u svim dobnim kategorijama?
Mislim da su ti rezultati povezani s dolaskom Ratka Rudića u hrvatski vaterpolo, s obzirom da je riječ o čovjeku koji je unio mnoge novine u sve segmente vaterpola, kako stručne tako i organizacijske. Nakon razdoblja 'aklimatizacije', kada je Ratko postavio cjelokupni sustav, rezultat su osvajanje zlata na Svjetskom prvenstvu u Melbourneu, medalje mlađih reprezentacija i formiranje ženske reprezentacije. Naravno, dolazak Ratka Rudića je bio iniciran od vaterpolskih asova Perice Bukića, Gorana Sukna i Milivoja Bebića koji su stvorili sve preduvjete za njegov dolazak i kako se vidi odlično surađuju.

Što mislite o ideji regionalne lige, koja se posljednje vrijeme provlači kroz medije?
Time se ponajprije moraju pozabaviti klubovi. Oni su ti koji tome moraju posvetiti pažnju, pronaći natjecateljski i marketinški interes. Iskustva mogu preuzeti iz sličnih liga u košarci i kroz to omogućiti da i vaterpolo ima prestižno natjecanje. Klubovi moraju prepoznati svoj interes i poduzeti odlučujuće korake u formiranju natjecanja. U ime VSS mogu odgovorno reći da će Savez izaći u susret klubovima sudionicima ovog natjecanja, time što će kalendar VSS biti prilagođen tom kalendaru. Ponavljam, klubovi moraju biti nositelji i neposredni organizatori natjecanja.